Ni dana, a da ne poželim dodir tvoj... ♥

Ja te zauvek volim, i uzalud mi čije usne ljubim, kad tvoje su mi one koje sanjam, koje pamtim, gde god da sam, srcem ti se vratim!

24.11.2013.

:D

Devet hiljadaa metaara na neeebuu
 zaa treeeen saaaam jaaa,
 kaad mii osmeeh daaaaš tntntn

17.11.2013.

Jel' to fakat tako?

Ima nešto što me muči.
Priča.
Priča o lovcu na zmajeve, koju je ispričao afganistanac Khaled Hosseini.
Priča  o čovjeku koji je sve svoje dao svome prijatelju, i o prijatelju koji je bio nezahvalan i grub.
O sudbini, o tome kako sve čovjeka stigne.
I stvarno, stigne.
Znam kako sam one zime kada sam izgubila drage ljude ispaštala zbog nekog od svojih grijeha.
Znam.

Ali šta ću jednog dana, ako završim kao Amir-aga, u budućnosti u kojoj samo muče uspomene na nešto što jesi ili nisi uradio, u kojoj ne možeš promijeniti ništa, a bol kao omča steže vrat, kajanje u mraku liježe na tebe, privija se uz tebe, obgrli te i ne da ti nikud.

Šta ću onda?

Sjećam se da kao mala nisam dala da se ugasi svjetlo u sobi u kojoj spavam, jer čim bi se svjetlo ugasilo, sanjala sam svoj život bez majke.
Uvijek bih se usnila ispod nekog stabla, koje sam valjda smatrala skrovištem, a neki stranci bi nailazili i pokušavali mi nauditi.
Uvijek sam imala frčkavu kosu i često dizala ruku te doticala krošnju stabla.
I sada sam, čitajući to fascinantno djelo, prvi put nakon toliko vremena doživjela strah od budućnosti.

Neću da doživim to, mrzim te beskrajno duboke noći koje te vuku u svoje mračne ponore.
Mrzim te valove koji te kotrljaju sa sobom.
Mrzim strah.

17.11.2013.

Spomenaar :D

Da sam mjesec u godini bila bih: oktober ili  december.

Da sam dan u sedmici bila bih : Subotaa.

Da sam dio dana bila bih: Praskozorje.

Da sam nebesko tijelo bila bih: Zvijezda. (inače ih volim zbog Emira :$)

Da sam životinja bila bih: tajger .

Da sam muzičar bila bih: Dino Merlin.

Da sam namještaja bila bih: Fotelja, jer mi se svakako svi uvaljuju hahah :D

Da sam historijska ličnost bila bih: Atila Bič Božiji tntntnn, ili Masud from Afganistan :D

Da sam ptica bila bih: Sokol .

Da sam biljka/cvijet bila bih: ne daj Bože nikome, mrzim pasivnost.

 
Da sam muzički instrument bila bih: Gitara .

Da sam boja bila bih: crvena

Da sam emocija bila bih: povjerenje i sreća

Da sam povrće bila bih: Paradajz .

Da sam zvuk bila bih: glas

Da sam jedan od pet životnih elemenata bila bih: be water my friend :D

Da sam automobil bila bih: uff hahahahah

Da sam pjesma bila bih: Hari Mata Hari - Baš ti lijepo stoje suze

Da sam film bila bih: The Godfather .

Da sam knjiga bila bih: Hiljadu čudesnih sunaca, Lovac na zmajeve ili Tajna zaljubljenog vjetra.

Da sam hrana bila bih: krompirić hahah

Da sam mjesto bila bih: ispod stola hahahah

Da sam materijal bila bih: pamuk

Da sam riječ bila bih: san...

17.11.2013.

Vertigo u glavi...

Gdje ces?
Odoh kući, sad će dvan'es'.
Ne mozeeeeee, nemoooj.
Pa moram, zaključaće mi vrata mama, pa ubiće me.
Pa necee, ne moras kuci.
Moraaam, da spaavam.
Pa spavaj kod menee.
Hajd dobro.


***

Hoćeš da ti pjevam nešto za laku noć?
Hocu.


I tako ja pjevam :
Pogledaj sa prozora, možda ćeš prepoznati korak moj od olova, još ti ne da zaspati.
Duga zima, najduža, kroz kosti studen uvlači, za koga, bona ne bila taj lijepi kaput oblačiš...
I gledam je kako me vragolasto viri ispod šiškica, pa mi se smije ono zločasto, pa mi žmirka onim okicama...

I pitam se koliko će godina proći dok jedne noći ne budem ležala na lijevom boku i mazila lice jednog djeteta desnom rukom, prikrivajući mu pri tom oči kada se smije, dok ne budem zaspala kraj tog djeteta, moje krvi.

16.11.2013.

Srce nudim bilo kom, to bez tebe nije to...

Opet sam se jutros probudila onako, čudno.
Glava mi je pucala, srce jako udaralo, jastuk bio mokar.
I shvatila sam da sam te opet sanjala.
Isti onaj prizor, ti, ja, tvoje ruke oko moga struka, moje oko tvoga vrata, i smijemo se.
I upitala sam sebe da li misliš na mene.
Pomislila da pošaljem poruku nekome, bilo kome.
... Rekla sebi ''nemoj, ne gazi po sebi''.


I tako mi je jutro prošlo u ispijanju tabletica da mi glava ne bi eksplodirala.

15.11.2013.

?

Da li smo mi, ljudi, rođeni zli?
Da li su samo neki zli, ili su ipak svi zli?
Da li uopšte postoje zli ljudi?

Nikada neću saznati šta je  u teoriji zlo.
Da li je to ono kada te nipodaštavaju pred drugima, a ti si njima sve svoje dao?
Kada okrenu glavu od tebe vidjevši te negdje?
Kada ti odbiju pomoći iako si ti uvijek bio tu za njih?

Ne znam šta je to, ne znam definisati zlo.
Znam da sam danas nasmijana, da sam jučer bila, i da očekujem da ću i sutra biti.
Pokvari li neko to, 'biće belaja'.

12.11.2013.

268

Sentimentalna budalo, govorila sam sebi, sakrij svoja osjećanja.
Šta, svi moraju znati kako se raspadaš?
Pa ne moraju. Drago im je vidjeti te tužnu.



Nisam htjela da drugi vide kako patim za nekim ko me se ni ne sjeća, ali jače je to od mene.
Ne umijem ja da sakrijem bol, kao ni sreću.
Uvijek sve podijelim.
Uvijek.

To me i košta u životu.
Zabiju mi nož u leđa, prodaju po niskoj cijeni, okrenu se kad mi šta treba...

I onda kažem sebi, jebiga, na takav si svijet pala.
Ali budi to što jesi, bar ti budi to što jesi.

11.11.2013.

kiša.

Zapadala je.
Nije.
Padala je i kad sam ustala.
I dok sam žurnim koracima išla prema stanici, kisnući sve vrijeme, jer mrzim kišobrane, razmišljala sam kakav će mi biti dan.
Nadala sam se da neće biti loše.

I dok sam na Historiji grozničavo tresla noge ispod stola, gledala sam kako kiša pada napolju.
Otvorila sam zadnju stranicu sveske i počela čitati sve rečenice ispisane tu, bilo u naletu ljubavi i sreće, tuge i razočarenja, ili jednostavno jer mi je bilo dosadno.

I onda, opet poznati datum.
Crvenom hemiskom ispisani stihovi

                           Ja te zauvek volim, i uzalud mi
                           čije usne ljubim kad tvoje
                          su mi one koje sanjam
                          koje pamtim, gde god da sam
                          srcem ti se vratim...

Pored njih, onim ludo uvrnutim brojevima, piše 26.8..



Dok sam jurila kući po kiši, pitala sam se da li me se sjećaš.
U grudima mi je srce lumpovalo, i nisam znala da li je od trčanja ili od tebe.
Suze su mi navirale na oči od užasnog bola u plućima.

Kasnije sam se smirila, umotala u ćebe i popila čaj, ali to nije otjeralo bol u plućima i zimu u srcu.

08.11.2013.

Nabrzinu dok pišem lektiru :3

Joj volim to što glumi da zna išta o slonovima, sve sa neta čita xd.
Što mi ne da da pišem lektiru.
Što ne umije da se izražava.
Što mrzi što sam iz Sandžaka.
Što misli da sam ljepša od njega.
*ispravka zna.
Što ima tako prelijepe oči.
Što je stariji od mene.
Što je fin dramatično.
Što me razumije.
Odoh.

08.11.2013.

Sve bih na svijetu dala da te mogu još jednom poljubiti, bilo na kiši, bilo bez nje, sve mi je jedno. Da te mogu zagrliti još jednom, onako jako. Da me još jednom podigneš u naručje i kažeš ono tvoje ''koji smo mi likovi''. Ali neće se dogoditi.

...

26. 8. Emire, fališ mi!
26. 8. Emire, fališ mi!



Stariji postovi

Ni dana, a da ne poželim dodir tvoj... ♥


Boli me duša kad te druge imaju!

Dobro došla srećo u moj život, u ovo srce što se ne da nikom.. Dobro došli svi ti novi dani, pusti stare, ko će njih da vrati...
Dobrodos'o u moj zaborav!
Ako si veceras tuzan i sam,
ti na moj racun utesi se,
i samo gledaj kako te
s drugim ja lako zaboravljam!

Kako je tako je, lažem te, lako je, bez tebe oko moje nije nikakoo, idi i ne plači, jer bol je najjači, od tebe daleko, u meni prejako!
Ljubavi moja, to nije paranoja, ne osećam se dobroo, i otrovan sam tobom! I još te volim i uzalud se borim, ti tečeš mi kroz vene, to jače je od menee! :$

Nedostaje mi tvoje bliskosti, dođe mi da zgazim sve, i da pođem bilo gde sa bilo kiim!
Odavno zivim bez tebe
tvoje srce moje ne prepoznaje
odavno blijedi ljubav ova
al' pusti je nek cvjeta tu
na polju snova...

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
2132

Powered by Blogger.ba